Zapravo bi trebali prvo definirati termin “uspjeha” jer je to vrlo često jako subjektivni pojam, ali ovo nije filozofski članak pa ću to razraditi posebno. Nego da se bacimo konkretno na temu....
Razloga je više, ali kad pročitaš, shvatiš ćeš da se zajednički nazivnik svemu tome površno ili potpuno nerazumijevanje problema svijeta u koji se sami upuštaju i slijepo. To je GLAVNI RAZLOG, ali dopusti da elaboriram…
Mnogi muzičari koji uistinu imaju poduzetnički duh, imaju što za reći i svjesni su svog talenta žele probiti zid na krivim mjestima ili još gore, puštaju da krivi ljudi diktiraju koliko njihov rad vrijedi. Teško ih je i kriviti jer do nedavno nije bilo puno toga što se dalo napraviti da se taj zid zaobiđe umjesto probijanja glavom.
Da, govorim o diskografskoj industriji. Industriji koja još uvijek misli da je monopol. Da je moćna, utjecajna i da preko 70g. drži sve ključeve zlatnih vrata uspjeha i glamura dok se, u realnosti, nije pomaknula od jednog modela poslovanja - iskorištavanja talenta za vlastitu korist, pod krinkom zadovoljavanja publike.
Muzička matematika
Ajmo se malo baviti matematikom u diskografskom svijetu i vidjeti kako smo došli do 99%.
- 91% ljudi koji se odluče da žele biti dio muzičke industrije ne uspije u toj namjeri. Čitaj - nikada ne potpišu ugovor o izdavanju svoje glazbe jer: nisu radiofonični, podobni, lijepi, dovoljno ovo ili dovoljno ono.... Ali to se tako ne prikazuje. Kaže se da su ostali NEOTKRIVENI - jer ako nemaš ugovor - ne postojiš.
- 90% OTKRIVENIH nikada ne izdaju svoj prvi album. Možda koji singl. Sigurno znaš nekoliko primjera ovoga ako si u muzičarskim krugovima.
- 95% onih koji izdaju prvi album pod ugovorom, nikada ne izdaju drugi. Većinu puta to je znak diskografskom svijetu da vjerojatno nisi profitabilna investicija i manje-više si natrag na početku.
- 39 od 40 SVIH OSTALIH nikada ne izdaju treći, što na kraju opet ne garantira da je zarada od sva tri izdana albuma dovoljna da izvođač, umjetnik, bend… može reći da živi od glazbe. Velike zvijezde nastaju i propadaju svake godine.
Išao sam ukucati u kalkulator… brojka koja ti ostane na kraju ne može se ni vidjeti na grafu...
Bez da spominjem neka velika imena u domaćoj muzici i koliko njih zapravo živi od svojih izdanja, imamo takvih primjera koliko hoćeš.
Ako si slučajno jedan od njih, nadam se da ti je ovo zatitralo neki živac jer kad shvatiš kolika je to planina na koju si se popeo, a na kraju dobio vrlo malo kao nagradu.
Kao još jedan brzi podatak - profit diskografske industrije mjeri se u promilima tj. tisućinkama od ukupne zarade.
Od silnih milijardi (9 nula) koje industrija zaradi, profit koji se dijeli stvarateljima muzike i drugim sudionicima same industrije mjeri se tek u milijunima (6 nula).
Još jednom, to je TISUĆU PUTA MANJE!
Industrija koja zaostaje
Tužno je što tako velika industrija kroz sva ova desetljeća nije razvila bolji poslovni model od “Uzimanja postotka” od sitne zarade stotina i tisuća manji klijenata kako bi to mogli uložiti na dizanje popularnosti velikih klijenata koji su većinom jedino popularni jer ih se uspjelo NAMETNUTI dovoljno velikom broju ljudi.
Potvrda ovih činjenica može se naći i u izjavi vlasnika jedne poznate hrvatske PR kuće koja se bavi promocijom domaćih izvođača: “PR-om se gradi brend, oglašavanjem se održava.”
Razlikom između PR-a i marketinga ćemo se također baviti drugi put, linkat ću i taj članak tu kad dođe, ali u kratko - PR se odnosi na ove prakse koje sam gore boldano izdvojio, a marketing je nešto sasvim drugo.
Takve velike-mega-zvijezde onda ne mogu propasti, jelda?
...uletava koronavirus i kaže: “PAZI SAD!”
Ako ti je zaključak da sam ja, kao takav, protiv diskografske industrije - apsolutno si u pravu. Govorim o konglomeratima velikih firmi koje jedu manje i napuhavaju se do razine u kojoj su danas, u naporima da održe svoj monopol i pokriju svoje ogromne troškove PR-a i drugih nisko efikasnih metoda promocije proizvoda kojega na silu guraju ljudima u uši.
Jesi li znao da većina diskografske industrije potpada pod samo 3 ogromne svjetske firme?
- Universal Music Group
- Sony Music
- Warner Music Group
Da... većina svjetskih diskografskih kuća je u vlasničkoj strukturi i pod kontrolom ove 3.
Malih, nezavisnih diskografskih kuća još uvijek ima puno, ali također je tužno da se među njima rijetko koja trudi ponuditi alternativna rješenja za razvoj i promociju svojih klijenata nego pokušavaju igrati po pravilima velikih.
Jel' to samo meni zvuči kao kopanje s čajnom žlicom dok gledaš ove pokraj sebe koji kopaju s bagerom?
Ako pročitaš knjigu pod nazivom: “Hit Men: Power Brokers and Fast Money Inside the Music Business”, možda ćeš formirati slično mišljenje. ....pročitaj, zahvalit ćeš mi poslije.
O ovome su otvoreno počeli govoriti veliki svjetski muzičari već davno i vjerujem da ćeš prepoznati većinu likova u videu niže.
Ovo sve ne znači da mislim da takve tvrtke ne bi uopće trebale postojati. Za velike poslove postoje velike firme.
Firme koje nude usluge za velike projekte kada je klijentu potrebna podrška velike količine ljudi - to se zove outsourcing.
Diskografske kuće trebale bi biti servisi za muzičare koje zastupaju, a ponašaju se kao poslodavci koji će svojim zaposlenicima dati mrvice sa stola. Meni takvi ugovori stvarno izgledaju kao ugovori o radu, više nego ugovori o poslovnoj suradnji. Ugovori u kojima su jasno definirane obaveze muzičara, a obaveze druge strane uvijek ostavljaju prostora za manipulaciju.
Do nedavno su i imali pokriće za takvo postavljanje jer su stvarno bili čuvari vrata prema medijima tj. prema potrošačima, publici.
To vrijeme je prošlo iako će te većina njih htjeti uvjeriti u suprotno i nekako opravdati svoje postojanje.
Industrija kod nas
Diskografska industrija funkcionira malo drugačije u Americi, najvećem svjetskom tržištu, nego kod nas i kad pogledaš sve stavke koje se u videu spominju, čini se da su diskografi kod nas dosta više fer... ali...
Iz iskustava prikupljenih od kolega muzičara koji su barem jednom imali nekakav ugovor s nekom od hrvatskih diskografa otkrivaju se pravilnosti koje opisuju stanje industrije na našim prostorima, a stanje je, po mojem mišljenju, još gore.
Postotci koje diskografi uzimaju od izvođača variraju od ugovora do ugovora i istina je da su manji nego u SAD-u, ali su i predujmovi vrlo rijetki i puno manji, a daju se većinom za troškove tipa - snimanje spota - s jednim plusom da se nekad to ne smatra pozajmicom nego bespovratnim sredstvima pa to izgleda vrlo altruistički.
ČITAJ - "Ne tražimo puno, ali zato ni ne ulažemo puno, pa što bude..."
Postavljanje TVOJIH videa i muzike na SVOJE KANALE i PLAYLISTE služi samo vlasniku te playliste na kojoj ima tko-zna-koliko izvođača koji mogu ili ne moraju uopće biti u tvom žanru ... a reci ti meni - jesi ikad na YouTubeu ili Spotifyu tražio playliste od diskografskih kuća kako bi našao pjesme od svojih omiljenih bendova? ...znam da nisi.
I još kad nađeš omiljeni spot (koji je vjerojatno na YT kanalu od diskografa), nakon njega će krenuti bilo koji drugi video s te liste, koji vrlo vjerojatno nije od istog izvođača. Sa 100 metara je vidljivo da cilj tih playlisti nije promocija pojedinih izvođača nego sakupljanje što više mrvica od prava koje su izvođači prepisali.
Rat koji se već godinu ili dvije vodi između velikih diskografskih kuća i udruga koje zastupaju prava izvođača nastao je zbog ogromne količine novaca koja je "nestala" zbog ne-isplaćivanja tih naknada izvođačima - zašto? Jer u ugovorima koji nikada nisu revidirani nije ni bilo spominjanja zarade od internetskih izvora.
Industrija koja je izgubila svoj primarni izvor prihoda - fizičku prodaju - sada je u panici i ne zna kako se naplatiti. Lagano je shvatiti onoga tko se u bezizlaznoj situaciji hvata za slamke spasa na bilo koji način, ali kada se to zbiva preko leđa onih ljudi zbog kojih postojiš, onda je to neoprostivo.
Jedna priča iz prve ruke
Osobno sam razgovarao sa marketinškim odjelom jedne domaće diskografske kuće koja je tada preuzela cijelu diskografiju mog prvog klijenta. Zašto je klijent mijenjao diskografa? Jer je rekao da nakon 10 godina karijere nije dobio ništa od prijašnjeg izdavača (onog najvećeg kod nas... jel...).
Pitao sam imaju li neki plan za promociju, budući da ćemo mi raditi svoje kampanje pa da se ne preklapamo i da surađujemo na putu prema istom cilju.
Nakon tišine od cca 5 sekundi dobio sam uzmucani odgovor koji je glasio nešto kao: "P-pa... Stavljamo izdanja na streaming servise i na YouTube, na playliste... da... A što ste još mislili? To su ipak starija izdanja, znate..."
Sad sam ja zašutio na tren. Kako odgovoriti na to?
Nagovorili ste čovjeka da prebaci zastupanje svoje muzike vama jer ste mu rekli da ćete mu ponuditi bolje uvjete, a onda ovakav odgovor da su to stara izdanja i da u biti nemate namjeru ništa aktivno raditi s njima....
Samo mi je jedna misao tad bila u glavi - Nije nas briga što ti radiš za svoju muziku, bitno da mi uzimamo komad zarade koju si TI STVORIO svojim naporima.
Ipak, probao sam pitati zadnje, donekle pristojno pitanje prije nego odustanem od razgovora.
"Radite li možda plaćeno oglašavanje?"
...sada se glas s druge strane ponosno odmah javio: "Da, da! Plaćamo oglase na Spotifyu!"
Tu sam skoro puknuo od smijeha, ali znajući kako bi to bilo krajnje neprofesionalno i možda bezobrazno, suzdržao sam se i samo rekao: "Ok, hvala Vam! To je sve što me zanimalo. Znači nemamo preklapanja u marketinških naporima."
Zašto takva moja reakcija - jer je oglašavanje na Spotifyu otprilike jednako efikasno kao postavljanje billboarda za burger-restoran u veganskom kvartu. Spotify pokazuje oglase samo FREE korisnicima i cilj im je da ljudi kupe pretplatu kako ne bi više vidjeli oglase...
Hoće li te oglas za album nekog izvođača za kojeg nikad nisi čuo natjerati da kupiš pretplatu na Spotify? Oglas koji glasi nešto kao: "IZVOĐAČ xy, NOVI ALBUM z - OUT NOW!". Ne moraš mi dogovoriti na to.
Alternativa: Samoizdavanje Muzike
Hipotetska situacija:
Tvoj novim album je super ispao i imaš ambicije da se napokon probiješ! Nešto od ovih informacija ti je poznato i posao s diskografima ti nije bio prihvatljiv, jedino što ti je preostalo je da samostalno plasiraš svoje izdanje na tržište.
Nadam se samo da ti je odabrani način objave bio kroz servise tipa CD Baby ili DistroKid.... jer ako je snimljeni album samo postavljen na YouTube sa slikom covera albuma umjesto videa i playlista šerana na Facebooku, moram ti reći da to zapravo nije službeno izdanje.
Ajmo reći da koristiš neki od servisa za digitalnu distribuciju i da je sad tvoja muzika na svim platformama ovog svijeta. Što sad? Sada distributer kojega koristiš možda uzima postotak zarade od streaminga (samo od streaminga).
Digitalni distributeri te nikad neće tražiti da im prepišeš dio svojim autorskih ili izvođačkih prava dok diskografi često zahtijevaju prepisivanje i prava na "master" i još razne druge troškove koje prezentiraju da se trebaju pokriti prije nego ti možeš išta zaraditi. To je još jedna tema koju bi bilo dobro proučiti prije nego išta izdaješ - KOJA SU MOJA PRAVA i KAKO IH OSTVARITI?
OK, BOLJE! Tu ću možda zaraditi više i imati bolji pregled nad tim brojkama, jel' tako?
Naknade od Spotifya su $0,001 po streamu za područje Hrvatske ili Srbije npr. - pa sad ti izračunaj koliko ti streamova treba. Dosta se tu nula mora pojaviti u izvještaju, a ako nisi već poznato ime moraš se boriti zubima za svaki novi stream i svakog novog slušatelja koji uz tebe ima još stotine izvođača koje prati.
I sada kako dalje - ne mogu se žaliti na diskografa koji mi ne pomaže, a sebe ne mogu kriviti jer je moj novi album najbolji do sad! Dakle ostaje samo žaliti se na algoritme koji su napravljeni da pogoduju diskografima, jel' tako?
Onda počneš misliti da je bolje da se vratiš tim nesretnim diskografima pa se nadamo da će nas netko napokon OTKRITI i onda će algoritmi odraditi svoje.
Natrag smo na početku....
U ovom trenutku ti je vjerojatno postalo jasnije kako industrija funkcionira.
Ali dobro, zaradit ću od sviranja uživo i možda me netko usput traži CD pa ću ispod pulta dati spržiti stotinjak komada da zaradim za koju litru benzina da mogu doći doma. Samo nemojte reći ZAMP-u da nismo prijavili nakladu...
Sada mudre izreke kao: "Dobar proizvod se prodaje sam." i "Moja muzika govori sama za sebe." lagano padaju u vodu.
Logično pitanje se postavlja: Kako onda reklamirati svoj rad i dovesti ga pred pravu publiku?
DRUŠTVENE MREŽE! To mi treba!
Kreće neumorno objavljivanje YouTube videa s tvog novog albuma na Facebooku i Instagramu, počinješ plesati pred kamerom za TikTok... dok za neko vrijeme ne poludiš jer se ništa nije desilo i kažeš: "ZNAO SAM! I OVO JE PREVARA".
Od objave albuma prošlo je već neko vrijeme i kreće očajavanje kako je sve palo u vodu....
Zaključak
Što zaključiti nakon ovih nekoliko crnih odlomaka?
Možda ti i nisam rekao ništa nepoznato, ali čemu ovaj tok misli i koje je onda rješenje za ovaj začarani krug?
Sumirat ću najkraće moguće.
99% muzičara ne uspije jer:
- Ne znaju poslovnu stranu industrije u koju se upuštaju. Izrada proizvoda jer nešto sasvim drugo od plasiranja tog proizvoda na tržište i ubiranja plodova tog rada - stupaju na snagu marketing i prodaja. SAMO SVIRATI I SKLADATI NIJE DOVOLJNO!;
- Čekaju da ih netko OTKRIJE na neki čudesan način i ne razmišljaju kako potaknuti taj proces da bi se uopće pozicionirali pred pravu publiku;
- Žele se svidjeti svima, a to je nemoguće - ne možeš očekivati da ćeš pravu publiku za svoj death metal bend naći na valovima nacionalne televizije;
- Svi su im drugi krivi jer: "Ja sad moram biti firma...? Ja sam muzičar i moram svirati, a ne baviti se marketingom i prodajom!" - I u pravu si - da živimo u idealnom svijetu gdje postoje servisi koji to čine za tebe i u tvom interesu. Na žalost ne živimo u takvom svijetu;
- Koncentriraju se na krive brojke i ne znaju mjeriti svoj uspjeh na pravi način, a zaradu jedino vide od izvora koji su nepouzdani i ovisni o previše faktora.
Koje je onda rješenje?
- Maknuti se iz ove statistike od 99% i tražiti alternativna rješenja za koje više taj postotak ne vrijedi jer ne igraš po istim pravilima;
- Prestati tražiti uspjeh preko treće ili četvrte ruke kada danas više nema prepreka da svoj proizvod plasiraš direktno krajnjem korisniku - SLUŠATELJU, PRATITELJU, FANU!
- Nuditi fanovima više od same muzike koja danas više nema veliku vrijednost kao proizvod.
VAŽNO: Koji god da proizvod imaš, ne prodaješ njega samo kao rješenje nečijeg problema nego prodaješ osjećaj koji ga prati. Isto tako i za muziku koja je medij za prenošenje emocija i povezivanje s njima. - Za sve to imati SUSTAV - kakav god, isprobavaj sve što ti padne na pamet, ali mora imati:
- Jasno definirani cilj i alat kojim ga se pokušava postići,
- Jasno definirani parametri kojima se prati rad sustava,
- Ocjenu uspješnosti rada sustava kako bi ga se stalno moglo poboljšavati.
U suštini stvarno moraš svoje stvaralaštvo početi shvaćati kao vlastitu firmu, biznis. Od proizvodnje do, brandinga, marketinga, prodaje i korisničke službe.
Sustav koji mi koristimo u radu s našim klijentima (muzičarima i kreativcima) opisali smo u materijalima koje besplatno šaljemo svima koji ispune našu Emuzičar procjenu. Kroz nju nam se možeš predstaviti i opisati nam u kojoj se fazi svoje karijere nalaziš, a mi ti za uzvrat dajemo našu preporuku za "Kako dalje?" i kako ti naš sustav može pomoći.
Ako te zanima kako se pokrenuti s mjesta i napraviti sljedeći korak koji će te osloboditi od ovog začaranog kruga klikni na gumb odmah ispod ovog članka.